Pročišćavanje otpadnih voda (uglavnom gradske kanalizacije i nešto industrijskih otpadnih voda) može se općenito podijeliti u tri razine na temelju potrebnog stupnja pročišćavanja.
Primarno pročišćavanje ima za cilj uklanjanje suspendiranih krutih tvari iz otpadnih voda. U tu svrhu obično se koriste fizikalne metode liječenja. Tipično, nakon primarne obrade, stopa uklanjanja suspendiranih krutih tvari je 70%-80%, dok je stopa uklanjanja biokemijske potrebe za kisikom (BPK) samo oko 25%-40%, što rezultira niskom razinom pročišćavanja otpadnih voda.
Sekundarno pročišćavanje ima za cilj značajno uklanjanje organskih zagađivača iz otpadnih voda. Na primjer, nakon sekundarnog pročišćavanja može se ukloniti 80%–90% BPK u otpadnoj vodi. Na primjer, sadržaj BPK u pročišćenoj gradskoj kanalizaciji može biti ispod 30 mg/L. Većina jedinica za aerobno biološki tretman može ispuniti ovaj zahtjev.
Tercijarno pročišćavanje ima za cilj daljnje uklanjanje onečišćujućih tvari koje sekundarno pročišćavanje nije uspjelo ukloniti, uključujući organsku tvar, fosfor, dušik i topive anorganske tvari koje mikroorganizmi nisu uspjeli razgraditi. Tercijarno liječenje je sinonim za napredno liječenje, ali to dvoje nije potpuno identično. Tercijarno pročišćavanje je dodatna jedinica za pročišćavanje ili sustavi koji se dodaju nakon sekundarnog pročišćavanja kako bi se uklonili specifični zagađivači iz otpadne vode, kao što su fosfor i dušik. Napredna obrada, s druge strane, često je dodatna jedinica ili sustav koji se dodaje nakon sekundarne obrade u svrhu recikliranja i ponovne upotrebe otpadnih voda. Tercijarno pročišćavanje je skuplje i složenije za upravljanje, ali u potpunosti iskorištava vodne resurse. Nekoliko je zemalja izgradilo neka tercijarna postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda.
